Na pistu je upravo izlazila i treća djevojka, a haljina koju je imala na sebi, bila je ljepša od one prethodne. Sjedila sam u prvom redu i beskrajno uživala u ovom modnom događaju. Ništa na ovome svijetu nije mi bilo draže od lijepih haljina. Razumije se, onih s potpisom. Bila sam odlučna u namjeri kako ću odmah nakon revije čestitati onome tko ih je napravio, a potom svakako kupiti jednu, ili čak nekoliko njih. Ta barem mi novac ne predstavlja problem, pomislila sam kad mi je neki prodoran zvuk odjednom zaparao uši. Osvrnula sam se oko sebe. Nekome u publici je zvonio mobitel, no taj očito...

Dok sam u iščekivanju Marijanovog povratka s posla u naslonjaču pred televizorom nervozno lomila prste znala sam da mu napokon moram priznati što je na stvari. Mjesečnica koja mi je uvijek dotad bila redovita, sada mi je kasnila već gotovo dva mjeseca. Koliko god da me prestravljivala i sama pomisao o tome, dobro sam znala što bi to moglo značiti. Premda bih se obzirom na okolnosti najradije zavukla u kakvu mišju rupu, znala sam da od toga ne bi bilo nikakve koristi. Prije ili kasnije morat ću se suočiti s ostatkom svijeta. Znala sam da više ne mogu šutjeti o tome, posebice ne pred...

Prije samog odlaska na posao užurbano sam ispijala prvu jutarnju kavu i razmišljala o današnjim obvezama kad me u tome prekinula reska zvonjava telefona. Bože, tko bi me, i zašto, zvao ovako rano? Valjda se nije što dogodilo Tomi? – sa strepnjom sam pomislila podižući slušalicu. - Dobro jutro. Doktorica Jurak pri telefonu, zovem iz bolnice. Trebala bih gospođu, ili gospodičnu Maju – obratio mi se nepoznat ženski glas kad sam se javila. - Da, izvolite – prestrašeno sam odgovorila dok mi je osjećaj nelagode sve jače stezao srce. - Oprostite što zovem ovako rano ali, bojim se da je...

- No, hajde, što čekaš?! Skoči već jednom! – proderala se Lela dok sam stajala na odskočnoj dasci  bazena gdje sam zajedno sa svojim prijateljicama odlučila provesti to sparno, ljepljivo popodne. Dok mi je srce tuklo kao ludo, navala panike koju sam osjećala u svakoj pori svog bića doslovce me gušila. Cijelo tijelo treslo mi se poput šibe na vjetru. Pogledala sam u mirnu, zelenu površinu vode ispod sebe i duboko udahnula kako bih se barem malo smirila, no uzalud. Neobjašnjiv strah od duboke vode koji sam oduvijek osjećala i ovoga puta me potpuno paralizirao. Već sam počela osjećati...

Dok sam se tog popodneva, balansirajući na visokim potpeticama približavala ulaznim vratima roditeljskog doma, srce mi je snažno tuklo od uzbuđenja. Već sam mogla zamisliti šok na licu svojih roditelja kada me ugledaju. Premda sam već nekoliko godina živjela u vlastitom stanu, u ovom trenutku čežnja za roditeljskim domom i šalicom maminog čuvenog čaja od lipe me doslovce razdirala. Bilo je ovo prvi put od kada znam za sebe da mamu i tatu nisam vidjela gotovo puna dva mjeseca i sada sam jedva čekala zagrliti ih i ispričati im koliko sam uživala u ovom putovanju. Boravak u Parizu, tom...

- Dobro jutro susjeda. Bili ste u gradu? Vidim, puno toga ste kupili. Nakrcana vrećicama, upravo sam se zaustavljala pred vratima stana kad sam iza sebe začula ženski glas. Osvrnuvši se, susrela sam se s nepoznatom ženom obilno našminkanih tamnih očiju. - Ah, što se može kad je u današnje vrijeme potrebno toliko toga – ljubazno sam prihvatila razgovor. Osmotrivši malo bolje svoju sugovornicu opazila sam da je po godinama tek nešto mlađa od mene. Ipak, kao da se to svim silama trudila prikriti. Plava kosa upotpunjena ekstenzijama, obilna šminka na licu bez bora i savršeno ravni, bijeli...