U kasinu je ostavio čak i vjenčani prsten

U kasinu je ostavio čak i vjenčani prsten
- Ma nije moguće. Naprosto ne mogu povjerovati u to da tvoj Mladen ima ljubavnicu – moja sestra Nikolina u nevjerici je zavrtjela glavom. - Znaš kako se kaže, ako laže koza ne laže rog – tronuto sam joj odgovorila. - Mislim, možda samo ima kakvih poslovnih problema ili tako nešto – iznova je stala u Mladenovu obranu što je kod mene izazvalo samo još veću ljutnju. - Što? Sad ćeš ga još i braniti? Nije šala, Mladen je doktor nuklearne fizike. Radi na čudesnoj formuli koja će promijeniti čovječanstvo pa me ne želi zamarati pojedinostima?! Ma moš si mislit! Ili bih prema tvom...
read more

Nije me želio razočarati poput svog oca

Nije me želio razočarati poput svog oca
- Vlatka, možeš li mi donijeti čisti ručnik?! – proderao se moj suprug iz kupaonice tog jutra dok sam uz šalicu kave pred sobom bezvoljno prelistavala novine. Više od članaka u novinama zanimalo me ono što bi moglo stajati u mobitelu mog supruga a koji mi je po prvi put u ne znam koliko vremena sada stajao na dohvat ruke. Zdenko ga je ovoga puta u žurbi zaboravio pospremiti u džep kao što je to inače redovito činio i moram priznati da sam tog trena bila na sto muka što učiniti. - No, hoćeš li već jednom? – javio se ponovo baš u trenutku kad mu je pristigla nova poruka. - Odmah!...
read more

Život kao u sapunici brzo mi se obio o glavu

Život kao u sapunici brzo mi se obio o glavu
- Brzo, što čekaš?! Otvaraj, repriza serije samo što nije počela! – odahnula sam kada sam u večernjim satima kroz zvučnik interfona začula uzbuđeni glas svoje prijateljice Mirne. - Oh, Bože, uplašila si me. Mislila sam da je provalnik – rekla sam kroz osmijeh dok sam joj nešto kasnije, unatoč svemu dobro raspoložena otvarala vrata. - Da baš! Kao da bi se ijedan provalnik uopće potrudio zvoniti – podrugnula se gurajući mi u ruke bocu vina. – Nego, mogla bi nam naručiti pizzu. Maločas sam se vratila iz grada i nisam stigla još ništa pojesti – nastavila je grabeći prema...
read more

Zbog silne želje za bebom umislila sam trudnoću

Zbog silne želje za bebom umislila sam trudnoću
Dok sam u ranim jutarnjim satima stajala na vratima restorana i zajedno sa suprugom Mladenom ispraćala goste s našeg vjenčanja osmijeh mi nije silazio s lica. Bez lažne skromnosti mogu reći kako je ovo bio najljepši dan u mom životu. Unatoč mojim strahovima vjenčanje je proteklo u savršenom redu i svi su bili zadovoljni. Čak je i moja svekrva Bernarda danas blistala nekim posebnim sjajem što joj nikako nije bilo slično. Koliko god mi to teško padalo, od samog početka bilo je jasno da ne odobrava našu vezu. Premda sam uvijek bila ljubazna prema njoj i trudila se ugoditi joj prema meni je...
read more

Našu ljubavnu snimku vidio je cijeli fakultet

Našu ljubavnu snimku vidio je cijeli fakultet
Na pragu sam dvadesete a još nikada nisam imala ozbiljnu vezu. Što to ne valja sa mnom? – pitala bih se često promatrajući u zrcalu svoje krupne zelene oči i neukrotive tamne kovrče. Nisam baš izgledala poput top modela, no nisam bila ni ružna. Možda su moja urođena sramežljivost i nedostatak samopouzdanja pravi razlog tome što još uvijek nemam dečka? – razmišljala sam… Unatoč lagodnom životu pod roditeljskim krovom i studiju grafičkog dizajna koji mi je išao i više negoli dobro, često sam imala osjećaj da život prolazi pored mene a ja samo nemoćno gledam i patim. Ako bi...
read more

Uredskog Don Juana bacila sam na koljena

Uredskog Don Juana bacila sam na koljena
- Sigurna si da to želiš? Mislim, ne bih željela da naše prijateljstvo shvatiš kao nekakvu obvezu po tom pitanju… Dejan je takav kakav jest… a mi… želim reći, tko nam je kriv što smo poput zadnjih glupača tako olako pale na njegov slatkorječivi šarm – po tko zna već koji put zakukala je moja uredska kolegica Dora bacivši pomalo bojažljiv pogled prema našoj kolegici Klari dok smo za vrijeme stanke u minijaturnoj čajnoj kuhinji tvrtke zajedno ispijale kavu. - Naravno da jesam. Kao što sam već rekla, učinit ću to kud puklo da puklo. Ionako je tom napuhanku netko već odavno...
read more

Dok smo mi rintali sin i snaha su bezglavo trošili naš novac

Dok smo mi rintali sin i snaha su bezglavo trošili naš novac
Dok sam tog hladnog prosinačkog jutra, samo par dana prije Božića u malom frankfurtskom stanu koji mi je već gotovo puno desetljeće bio drugi dom pakirala kofere, osjećala sam neizmjernu sreću. Napokon je sve završilo! Vraćam se kući! Ostatak života proživjet ću mirno sa svojim Stipom i to u vlastitom domu, među svojim narodom, djecom i prijateljima – pjevalo je sve u meni dok sam se u kofer trudila ugurati i posljednju vrećicu s darovima za svoju tromjesečnu unuku Larisu, moju najveću radost i ponos koju sam tek trebala upoznati. Prošla je već gotovo godina dana od kad sam...
read more

« Starije